~...volim te bez obzira na sve... ~

Dobrodošli na moj blog

30.03.2013.

:(

Žao mi je što se nisi htio potruditi za mene, pokazati mi da me voliš, da sam ti najbitnija... žao mi je što ću svima dokazati da se nisam trebala tebi vratiti.. žao mi je što sam ti oprostila sve što si mi uradio, a ti to nisi cijenio... žao mi je što si bio svačiji, samo ne moj... žao mi je što će me mama i babo ponovo gledati kako plačem i venem iz dana u dan... žao mi je što ćeš mi opet biti daleko i nedostajat ćeš mi... žao mi je što te druga neće voljeti kao ja... žao mi je što ti nikad nisam bila dovoljno dobra... žao mi je što si me ponižavao... žao mi je što nećeš biti otac moje djece... žao mi je što nismo uspjeli, a mogli smo biti najsretniji na svijetu... zajedno...žao mi je zbog svega, a najviše mi je žao što uvijek lako odustaješ od nas i što se nikad nisi borio za mene... za nas... :'(

29.03.2013.

"Ne zameram ti. Ovoliku ljubav je nemoguće uzvratiti."

To je to... došao je trenutak da ti kažem zbogom... dragi moj A.... voljela sam te i volim te, ali tebi ta ljubav nije dovoljna... ili bolje da kažem, da, dovoljna ti je, naravno, da nije ne bi ti bio sa mnom i dalje... ali je čak i previše da bi ti imao poštovanje prema meni... tom velikom ljubavlju ja sam izgubila poštovanje prema samoj sebi, a time si i ti izgubio poštovanje prema meni... dopustila sam razne stvari, oprostila mnoge, iskoristio si me na razne načine... neću nabrajati, dobro znaš šta se dešavalo zadnjih dana... (mislim na ono što i ti sam kažeš da mrziš kod sebe) ti si to radio uprkos mojim suzama... a pogotovo zadnji put... kad sam se osjećala najjadnije na svijetu... i onda mi se izvinjavaš, kao žao ti mene... ne, ne, nije ti ni tada žao mene, nego te stid pred Bogom šta mi radiš... kao da nisam osoba, koja ima osjećaje, koju je moguće povrijediti time što radiš... kao da sam lutka s kojom se poigraš, pa je baciš... taman sam pomislila, evo, opet je sve ok, daj Bože da se zadrži ovakvo stanje, nazvao si me, došao si da gledamo film, bio si nježan prema meni, tako si me usrećio sinoć... nije mi bilo teško ni ostati budna, iako skoro nikako nisam spavala... ali kako dan prolazi, ti postaješ samo gori... i odvratniji prema meni... ovo sad što sam vidjela na fejsu nije ništa drugo nego puko nepoštovanje prema meni... ti dobro znaš šta znači taj tvoj potez, da je to mnogo više od lajka i dobro si znao šta će se desiti ako staviš taj lajk - mene ćeš povrijediti... postigao si što si htio - povrijedio si me... DUBOKO... Šta si ono rekao nedavno? Da sam ja s tobom i da te toliko volim, jer si ti takav? Varaš se ljubavi moja, ja te volim UPRKOS tome... i evo upravo ćeš vidjeti da se s takvom osobom ne ostaje... niko ne voli da trpi ovakve stvari, pa ni ja... trudila sam se, fina sam prema tebi non-stop, pa i kad si ti prema meni bezobrazan, volim te, mazim te, grlim te, mislim na tebe, zovem te... jebi ga, volim te... to je čak pogubno za mene... ali ne mogu više, ljubavi moja... ubit će me kad vidim da nisi više "moj"... kad te druga bude imala kao ja... ali ja dobro znam da ni sad nisi moj... to što selektivno dodaješ cure na fejsu koje ti se svide, to mi dovoljno govori... ne javljaš mi se na telefon, ukidaš me, čak ga i isključiš na kraju, ignorišeš me, vrijeđaš me, i riječima i ponašanjem... nikad dosad nisi ni pomislio da staviš moju sliku na svoj profil ili da staviš da si u vezi...ne želiš da me držiš za ruku u javnosti... dosta je više... Znaj, trudila sam se... maksimalno... to je meni utjeha... i znaj, izgubio si nešto vrijedno... izgubio si VELIKU LJUBAV... jer nijedna te neće voljeti kao ja... budi siguran u to... a ti se uvlači N.Č., to je pravi profil cure koja ti treba, očito... ja ću te voljeti do kraja života, u to budi siguran, ali ću se maksimalno potruditi da te MRZIM! Već sad, u ovom trenutku, mogu reći da te mrzim, jer si me uništio. Bila sam vrijedna, a ti si me iskoristio. Toliko puta... a ja sam ti vjerovala da me voliš i da si vrijedan da se toliko predam... nisi bio... Zbogom ljubavi moja, nedostajat će mi tvoje prisustvo, tvoje ludiranje, smijeh, osmijeh, nježni zagrljaj i poljupci, tvoja vesela energija, nedostajat će mi da se brinem za tebe... ali ja tvoje ponašanje ne mogu podnijeti... ubit će me i život bez tebe... ali izdržat ću nekako... Zbogom... P.S. Od tebe tražim samo da pročitaš naziv ovog bloga... pamti te riječi do kraja života, jer zaista je tako... Volim te... bez obzira sve... :*

28.03.2013.

Tišina.

"Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja. Jer ti možda misliš o meni što je samo za tebe istina, što je samo za tebe moja krivica, jer te niko ne razuvjerava, a ja mogu da ti pripišem zlu namjeru, a to nije dobro (...)." Sad ću ja malo da šutim... uvijek ja rješavam stvari... rekao si da te više ne zovem, da sam dosadna... okej, više te ne zovem... obećavam...

28.03.2013.

...

Sve je trenutak, a trenutak je ništa. Sve je iluzija, jer sve ionako prolazi. Sve je beznandno, jer ništa nema pravu vrijednost. Sve se vraća tamo gdje je jednom već bilo, i kada pokušaš zaustaviti vrijeme i čvrsto se osloniti na trenutni dojam, sklapaš savez s đavlom.

28.03.2013.

Zašto lažeš?...

Kroz sve ovo vrijeme koje te poznajem, shvatila sam koja je tvoja glavna osobina - uljepšavaš stvari... da bi okrenuo situaciju sebi u korist, lakše riješio stvari, lakše se riješio nekoga, ne otišao na fax ili bilo gdje, ti uljepšavaš situaciju, tj. lažeš... Znaš, to nije ništa drugo nego LAŽ... Ja te već predobro poznajem da znam svaki put kad slažeš... puno lažeš... a želiš da ti vjerujem?... pa kako... Tješi me što to nisu velike stvari, to su sitne laži... ali znaj, i sitne laži bole, jer će ih jednom potušiti velike...

26.03.2013.

Prava ljubav se desi jednom...

"A volio sam je,i zaista ni jedna je nikada nece zamijeniti bila je jedina koja je uvijek bila uz mene i kada sam je tjerao,i kada sam je vrijedjao nije odustajala.Nikada. Uvijek me je voljela i bila tu rame uz rame samnom,kazu prava se ljubav jednom dogodi,eh pa prijatelju ona i ja smo imali tu pravu ljubav.Ljubav bez obaveza ljubav bez granica i vezu bez obaveza.Voljeli smo se bezuvjetno,ta godina i nekoliko mjeseci zauvijek ce ostati urezana u nasim srcima i sjecanjima.Nase uspomene nikada nece izblijediti.I ne prijatelju nisam ja ostavio nju niti je ona ostavila mene ljubav je napustila nas.Iako po nekad pozelim da mi se vrati i da nastavimo dalje strpim se i zelja me prodje jer ne zelim uskociti u njen zivot i opet uzburkati to mirno more osjecanja u kojem je sada neko drugi nasao svoj raj.Ali taj drugi nikada nece dobiti ono sto sam ja.Njenu punu paznju i ljubav i njeno srce.Kazu da srce nikada nikome nije davala tako lahko,ali u 'nase' vrijeme njeno srce bilo je moje,a moje srce bilo je njeno zauvijek ce ona ostati dio mene,i ja dio nje jer to nam je tako zudjeno.Prava ljubav se desi jednom,a nasa se vec desila."

26.03.2013.

Tvoja obećanja - puke iluzije...

Nisam ljuta, ni tužna - uopšte ne, samo nikako da se sastavim… Nekako se, kao, malo zakrpim, ali mi umeće šivenja ovih dana slabo ide. Valjda što koristim konac od tvojih obećanja. Ne krpi se duša iluzijama...

26.03.2013.

..jer nije mu stalo...

Najteže je kada odlazite od nekoga i shvatite da koliko god sporo hodali, taj neko nikada neće krenuti za vama.

17.03.2013.

17.3.2013., 3:35h... Ne značim ti ni trunčicu...

Ko je nazvao? Naravno ja... a zašto ti mene ne zoveš? Jer ja nisam zaslužila... NISAM ZASLUŽILA!!! Pa šta tebi treba da se nešto zasluži kod tebe????????????????????? Nezahvalan si!!! I shvatit ćeš to kad odem!!! Shvatit ćeš kad bude kasno... Bila sam na rubu prekida, spustio si mi slušalicu... kako ponižavajuće... ali opet sam nazvala... volim te... nisam još spremna da odem... tješim sebe, možda su stvarno obaveze u pitanju... ali nema te obaveze na svijetu koja te može spriječiti da me jednom, samo JEDNOM nazoveš... da se JEDNOM javiš na fejsu... bilo šta... ali ne... ti mene mrziš... ne podnosiš me nikako... to je tako OČITO... i kažem sebi... pa curo draga, ne voli te, pa pogledaj mu ove postupke, ali onda se sjetim one noći kad smo se pomirili, kako si iskren bio, povjerovala sam ti da me voliš... povjerovala sam da se kaješ zbog svega što si mi uradio, a uradio si jako puno teških stvari... povjerovala sam tvojim riječima, zato sam preko svega prešla, iako si me i lagao i povrijedio i prihvatila sam te takvog kakav jesi, s tvojim vrlinama i manama i s tvojom prošlosti koja je takva kakva jest... povjerovala sam da ti je bilo teško bez mene, a sad kad me imaš, ne cijeniš me... misliš da ću uvijek biti tu... Isključuješ me iz svog života što više možeš.. ne daš mi na probu da dođem, čisto eto onako, iz inata... i kažeš mi da se umišljam što sam ti djevojka... pa koliko vrijeđanja u samo jednom telefonskom razgovoru... Danas nisam uspjela da se suzdržim i glumim da je sve ok, ali evo, obećavam i sebi da ću se ubuduće kontrolisati... dat ću ti još nekoliko dana ovakvog ponašanja... da uvjerim i sebe i tebe da TI nisi za MENE... tebi treba glupa cura niskog samopouzdanja koja će prihvatati takvo ponašanje bez pogovora... meni smeta... i mene ubija... ja ovo ne mogu podnositi vječno.. predugo već ovo sve trpim, a sve zato što te volim... PREVIŠE... a definitivno više nego što zaslužuješ!!!

17.03.2013.

...sve što imam je nevidljivo i ništa...

14:13h... ustao si, online na fejsu, a nisi mi se javio... ja za tebe ne postojim izgleda...tužno...

17.03.2013.

Vječnost...

Napisala bih ti jednu knjigu, i u njoj samo "volim te". Napisala bih ti jedno pismo, i u njemu samo "trebam te". Izradila bih ti zlatnu kočiju i u njoj mjesto samo za nas, donijela bih ti snagu vječnu, imanom da se krasiš, Njemu. Voljela bih te do vječnosti i u njoj odmorila, s tobom.

17.03.2013.

17.3.2013.; 8:31h... Razočarenje od samog jutra...

Nadala sam se da ćeš poslati poruku kad stigneš kući sa svirke... ali očekivala sam ovo... Poruka naravno nije stigla... Nekako više nisam ni razočarana... Od tebe ovakve stvari očito mogu i moram očekivati... Nije ti stalo do mene... Bože, to je tako očito... ali nema veze... ostajem s tobom i dalje, možda se nešto promijeni... ccc... osjećam smijeh u dubini sebe, jer mi je smiješno ovo što sam rekla... nikad se ti nećeš promijeniti... ne prema meni... prema nekoj drugoj možda, ali prema meni ne... do mene ti nije stalo, najjednostavnije... Shvatit ću ja to, polahko... Čak mislim da se ovako i ponašaš jer želiš prekid, ali nisi siguran u to, pa se pokušavaš udaljiti, da bi ti bilo lakše otići.... Ja mislim da je tako... Eh pa, na pravom si putu dragi, već sad mogu reći BIO si na pravom putu, jer naravno, ako ovo čitaš, ja sam već daleko... P.S. Vidjet ćemo ko će to danas nazvati, ko će tražiti da se vidimo... vidjet ćemo... mogla bih se ušutjeti, tebi u inat, ali kao prvo, nisam kao ti - DIJETE, a kao drugo, želim da ispoštujem svoj dio veze, pa neka ostane do kraja života tako - da sam ja ispoštovala svoje, a ti svoje nisi, a vezu grade dvoje, a ne jedno, pa ti vidi zbog čega me više nema kraj tebe dragi A...

17.03.2013.

16.3.2013.; 19:17h

"Nisam ljuta, ni tužna - uopšte ne, samo nikako da se sastavim… Nekako se, kao, malo zakrpim ali mi umeće šivenja ovih dana slabo ide. Valjda što koristim konac od tvojih obećanja. Ne krpi se duša iluzijama..."

16.03.2013.

Treći dan... (16.3.2013., 19:00h)

Očito ne može proći nijedan dan, a da ne pišem ovdje... Cijeli dan mi se nisi javio... CIJELI DAN!!! Znači ustao si i kao prvo, vidio si poruku od mene, jer sam ti je ja poslala kad sam se probudila, jer zamisli, ja na tebe MISLIM, ja tebe VOLIM, ti si meni BITAN i ti si moj JEDINI MOMAK! A šta ti radiš? Vidiš moju poruku, pročitaš i ignorišeš je, ma ko nju jebe, ona će opet nazvati, opet će poslati poruku, šta god ja radio ona je tu, dosadna je ko govno, ne želim ni da je vidim, ni da je čujem... eto kako ti reaguješ na mene, a ko fol me voliš... Pa da cijeli dan prođe, da sjediš na fejsu i LAJKAŠ SLIKE drugim curama, a da mene ne nazoveš... I to piše da si bio online prije 15min, a prije 3min lajkao sliku svojoj dragoj i predragoj S.V. Ofiran si... Znači ušao si na laptop maksuz da bi stavio samo mene na offline, jer na mobu možeš samo sve staviti na offline, ali ne, ti moraš biti meni offline, a ostalima online, jer sam JA najmanje bitna... Bože dragi, pa cijeli dan da prođe, da me ne nazoveš nijednom, da poruku pošalješ, da barem nešto pošalješ na onu moju poruku, nego i to izignorišeš, u potpunosti... Pa da barem na fejsu nešto napišeš, kad si već stalno tamo... nego NIŠTA! Pa meni je to neshvatljivo ponašanje za osobu koja voli... I onda kad ja tebe zovem, nećeš da se javiš... Bio u WC-u! Jesi u panjevima! Pa nisam ja bolan A. glupa kao što ti misliš... Na žalost tvoju, ja sam jedna jako inteligentna djevojka i kontam sve što radiš... ja te samo volim, zato sam još uvijek s tobom... nemam snage da odem, pa trpim ponižavanja... svih vrsta... ali gubiš me... i to velikom brzinom... već sad me gubiš... Kad nađeš drugu, a naći ćeš je, nije to teško, žalit ćeš što me nisi cijenio... što si imao ovoliku ljubav, a nisi je cijenio... što si radio takve stvari, ponižavao i maltretirao djevojku koja te voli najviše na svijetu i predaje ti se u potpunosti... kad nekog voliš, ne vrijeđaš ga.... a ja već sad znam da ti mene ne voliš... nije ti stalo... i počinjem biti sigurna da mi nismo jedno za drugo... meni ovakvoj, koja pružam i previše, treba neko ko će to barem znati cijeniti, ako neće uzvratiti, samo neka ne moram plakati zbog njega kao zbog tebe... a zbog tebe plačem i previše... Još samo kad pomislim da si se S. čuo, a sa mnom nisi... Pa to je jadno i žalosno... ja sam jadna i žalosna i glupača teže vrste što sam i dalje s tobom... P.S. A sad si prešao sa laptopa na mobitel i stavio offline da te ne vidim... Piše ti bolan 1m već 10 minuta... Misliš da ja to neću shvatiti... Ofiran si... Jadno do bola...

16.03.2013.

Drugi dan... (15.3.2013.)

Dragi moj A., zar nijedan dan ne može proći bez boli, bez tuge, bez omalovažavanja, bez mojih suza... Sinoć si oko 10 krenuo iz Zagreba, nisi mi ni javio da si krenuo... Zar je to bilo tako teško?... Možda si očekivao da ja tebe zovem ili nemam pojma, ali ne znam ja kad ćeš ti krenuti, a ne mogu te s kredita zvati... Cijeli dan sam te Boga mi čekala da te uhvatim online da nazovem s Vibera, da ti čujem glas, da vidim kad se vraćaš, i šta saznajem kad te napokon dobijem?... da si ti već krenuo... I još ti i kredit pošaljem da mi se javiš kad stigneš, ti ništa... Brinem se jesi li stigao, nemam kredita da te nazovem jutros, jer sam ti sinoć poslala sve što sam imala, i odmah poslije vježbi sam požurila da kupim kredit da vidim jesi li ti dobro uopće, jer se brinem za tebe, ti se ne javljaš... Vjerovatno spavaš... i kad dođem kući i uđem na fejsbuk, vidim da si oko 11 bio online... Pa da si barem tu nešto napisao... da si poruku otkucao... Zar je toliko teško? Zar je toliko teško posvetiti malo pažnje meni? MENI! Kao tvojoj djevojci? I šta onda još vidim? Dodao si curu s kojom si se dopisivao!!! Pa ubij me bolan! UBIJ ME!!! Režeš mi srce na komade svojim postupcima! Boli me to!! BOLI ME!!! :( Što si je ponovo dodao? Da nastavit gdje ste stali, je li? Da se ona ne naljuti? Kad si vidio da te dodala, jesi li odvagao mene i nju? Jesi li pomislio u glavi kako ću se JA osjećati kad vidim to? Ti si bukvalno birao između ovo dvoje: 1) ne dodati je, ali će se ona onda naljutiti i uvrijediti; 2) dodati je, a onda ćeš uvrijediti mene. Po tvom izboru, vidi se koja ti je bitnija, koga želiš usrećiti i čije suze ti ne vrijede, koga ne cijeniš i koga voliš... Ali nastavi tako moj dragi A., nećeš više znati za moje suze, neću ti više govoriti ništa, samo radi po svom, dok ja ne skupim snage da odem i da te pustim, a ako ovo čitaš, taj trenutak je već došao i vjeruj mi, ako znaš za ovaj blog, završili smo zauvijek ja i ti... jer je moje zaljubljeno srce napokon shvatilo i pomirilo se s tim da tebi nije stalo do mene...

16.03.2013.

Prvi dan... (14.3.2013.)

Draga moja jedina ljubavi... Ako ovo čitaš znači da ja nisam uspjela u svom naumu, nažalost... Moja namjera, moja želja, od danas, jeste da se uspijem spriječiti da ti išta govorim, da te i za šta pitam, da ne pravim više probleme, svađe, ništa. Pokušat ću i nadam se da ću uspjeti, smiriti se pišući ovaj dnevnik, svaki put kad me tvoji postupci bole... Ti si trenutno u Zagrebu, ko zna šta radiš... A. ti nadomak ruke... Upoznavanje novih cura, možda se i neka nova A. nađe, ko zna... Ubija me to... ali neću ti ništa reći, pretrpit ću evo... pokušavam ti vjerovati, teško mi to uspijeva, ali evo pokušavam... Javljaš mi se, sviđa mi se to i cijenim to jako... Činiš me sretnom kad vidim da ipak misliš na mene... Ti si meni stalno u mislima... Maloprije sam vidjela da si dodao neku curu, A.C. Ko je ona? Zašto ona mora ući u tvoj život? Zašto? Jesi li je upoznao kod S. na tom divnom sijelu? Ili je možda neka s kojom se provodiš na pauzi između svirki? Možda si joj se tovario, na sijelu ili svirci? Možda se dopisujete... Ne znam... Nemam dokaza, ali nemam ni sigurnosti... Poruke mi kriješ, lažeš mi stalno, kako da ti vjerujem? Kako? Boli me to... Ja to tebi ne radim, ne upoznajem stalno nove momke, a ti stalno neke cure upoznaješ... pa kako je meni? Šta da ja radim sad? Šta da radim i povodom toga što je S. više upućena u tvoj život nego ja? Šta da radim, je li? Preostaje mi samo da trpim, ali ja Boga mi ne znam koliko dugo ću moći živjeti ovako... Meni treba ljubav, sigurnost, vijernost... Što se igraš sa mnom, kad te toliko volim?... :( Zar sam ja stvarno zaslužila da me ovako tretiraš? Zašto ne želiš da me usrećiš, baš bježiš od toga, kao da ti je to poniženje... Svi drugi neka su sretni, svima ćeš udovoljiti, pogotovo S., samo meni nećeš, iz inata.... Pa kad ti možeš gledati me kako očajnički plačem, a i dalje podgrijavati taj odnos, pa gdje je tu LJUBAV prema meni... ja je ne vidim... u skoro nijednom tvom postupku... Ja sam već sad sigurna u to, ali nemam snage da odem... Volim te, previše... očito i više od sebe same, kad sam spremna na ovo sve, jer ja pristajem na puno manje nego što pružam...

~...volim te bez obzira na sve... ~
<< 03/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
Simple things
A kad promašiš ljubav..
.. potraga za pravim ..
Volim te. Ne možeš mi to oduzeti.
Život je........bezgranična poezija bola i tuge
Dnevnik jedne blogerke
Moja bolst bila si sad mi budi lek.
There is more to love than this...
CRNO-BIJELI SAN
KaŽeŠ,pOsLiJe Si PaTiO...MeNi jE sRcE zAsTaLo...
A mene je uvijek samo srce vodilo...
Ništa nas ne privlači tako dobro kao odbijanje.
više...

BROJAČ POSJETA
4641

Powered by Blogger.ba